Šest bh. igrača je osvojilo ukupno 28 profesionalnih trofeja, a četiri djevojke su dodale nešto skromnijih 11 za godinu kakvu tenis u Bosni i Hercegovini ne pamti

Pobrojati sve uspjehe bosanskih predstavnika bijelog sporta u protekloj godini nije nimalo lagan posao. Zato smo to pokušali sažeti u nekoliko najvažnijih konstatacija i pritom ne koristiti previše brojki – samo za najvažnije rekorde. Nažalost ili bolje rečeno srećom, tekst opet izgleda kao domaći iz matematike! Posebno se to odnosi na učinak bh. momaka i to u godini u kojoj se od igre oprostio onaj najbolji – Amer Delić.

Rekordi kao na traci

Što se rankinga tiče, rekorde karijere u obje kategorije, tj. i u singlu i u dublu bilježe Damir Džumhur (u singlu 204, a u dublu 354), Aldin Šetkić (237, 321) i Mirza Bašić (257, 524), samo u pojedinačnoj konkurenciji Tomislav Brkić (372) i samo u dublu Franjo Raspudić (871). Kada tome dodamo i podatak da je A. Delić u martu bio 178. igrač svijeta (sada je 407. jer je u međuvremenu otišao u penziju!), onda je jasno da je 2012. donijela pravi bum bosanskog tenisa.
Pogled na ovogodišnji doprinos bh. riznici trofeja pomenuti dojam još više pojačava. Do 2012. godine muški tenis je osvojio ukupno 21 trofej u singlu i 27 u dublu, a učinilo je to 11 igrača. Samo u ovoj godini je taj bilans povećan za 14 pehara u pojedinačnoj i 14 u konkurenciji parova, a u tome je učestvovalo šest tenisera. Posljedica je to, prije svega, prave eksplozije učinaka A. Šetkića i D. Džumhura. Prvi je čak sedam puta slavio u singlu i šest puta u dublu, dok je drugi imao pet pojedinačnih slavlja i jedno u parovima. Četiri trofeja je donio i T. Brkić, od čega je jedan bio u singlu, dok je M. Bašić doprinio po jednim trijumfom u obje konkurencije. Riznica Ismara Gorčića je bogatija za dvije dubl-titule (sada ih ima ukupno sedam!), a A. Delića za jednu i to sa ATP challengera.

Šetkić za historiju

Da bi ovaj bum bio vidljiviji treba reći da je godinu ranije, tj. u 2011. osvojeno ukupno 16 trofeja, što je tada takođe bio rekord, od čega je sedam bilo u singlu (pola je osvojio Džumhur – po četiri u obje konkurencije), a da prije toga nije nikada osvojeno više od šest trofeja u jednoj godini.   
Naravno, da bi se osvojili ovi silni trofeji i da bi se dostigle pomenute razine na ATP rang-listi trebalo je puno igrati i vrlo često pobjeđivati. Šetkić je tu opet bio neprikosnoven jer je odigrao čak 107 mečeva i slavio 80 puta (što je rekord za bh. tenisere!). Prije toga je najbolji učinak imao 2010. kada je ostvario skor od 54-26. Šetkić je rekorder i u ukupnom broju pobjeda u karijeri (338), ali uz napomenu da su one uglavnom stigle sa futuresa.
Džumhur se ove godine zaustavio na skoru od 51-26, što je nešto lošije nego godinu ranije (55-20), ali se mora istaći da je u 2012. veliki broj mečeva odigrao na challengerima. I Bašić je postavio rekord u broju odigranih mečeva i pobjeda (49-26, naspram ranijih 47-22), dok je Brkić izjednačio rekord u pobjedama (47-26, naspram 47-31). 
Kod Bosanki je opet najviše učinila Mervana Jugić-Salkić, osvojivši ukupno šest trofeja (jedan u singlu) i vrativši svoj ranking na zavidan nivo – 227. je u singlu i 70. u dublu. I njen skor je vrlo impresivan – 44 pobjede i 23 poraza – što joj je najbolji omjer nakon 2003. godine (58-19). Jasmina Tinjić je zadržala visok nivo rezultata osvojivši po jedan trofej u obje konkurencije i zadržavši ranking unutar top 300 (sada je 273.). Dvije dubl titule je u 2012. osvojila i Jasmina Kajtazović, dok je jednu upisala i Sandra Martinović, 33-godišnjakinja koja je izgleda na odlasku iz takmičarskog tenisa. Bez trofeja je ostala Jelena Simić, ali je iza nje godina pune afirmacije i solidnog rankinga – 555. je trenutno.  

Ključ u dobrom planu

Šta očekivati u 2013. godini? Kod muškaraca bi najvažniji cilj mogao biti da vodeći igrači održe priključak sa ATP challenger tourom i napokon uskoče u top 200. Smatramo da su najbliži tome dometu Džumhur i Bašić, a da bi se na tom polju napokon trebao pokazati i Šetkić, jer mu ranking više nije prepreka – praktično će svake sedmice moći ući u glavni dio nekog od challengera. Brkić je takođe sposoban uskočiti u to društvo, ali bi i on, kao i Šetkić, morao veću pažnju posvetiti planiranju nastupa i izboru turnira, tj. na minimum svesti impulsivne odluke o tome. Ovo je posebno važno sada kada je jasno da će ekonomska kriza značajno prorijediti kalendar challengera (u prvom tromjesečju ih je 10-tak manje!).
Što se ženske konkurencije tiče, očito je da od najbolje svih vremena M. Jugić-Salkić možemo očekivati još sjajnih rezultata. I J. Tinjić bi napokon mogla napasti top 200, dok bi Simić, Kajtazović i Anita Husarić trebale nastaviti uzlaznom putanjom, kao i mlada garda predvođena Deom Herdželaš, najboljom bh. juniorkom.
M. Hajdarović